Francuska je poduzela inicijative velikih razmjera unatrag 10 godina s hvalevrijednim ciljem omogućiti Francuzima da ostanu zaposleni. Prema istraživanju “Strukovno osposobljavanje: gdje su francuska poduzeća?” koje je proveo Lucca 1 od 3 francuskih zaposlenika nije prošao obuku u posljednje 3 godine. Krivaca je mnogo – loš imidž cjeloživotnog obrazovanja, nejasnoća smjera kojeg bi trebala određivati država, nedostatak znanja o pravima, kao i loša komunikacija i/ili nedostatak resursa za odgovarajuću obuku u poduzećima… Razloga je mnogo, a krivnja se prebacuje s državu na poduzeća i obrnuto.
Što se tiče menadžera ljudskih resursa, u istraživanju se navodi da je teško integrirati obuku u njihovu politiku jer njihov posao zahtijeva upravljanje mnogim različitim temama (od upravljanja plaćama do zapošljavanja ili upravljanja fluktuacijom i blagostanjem itd.). U manjim strukturama gdje nema odgovorne osobe posvećene temi izobrazbe, ona je onda potisnuta u drugi plan.
57% HR menadžera ne komunicira obuke koja su dostupnu u njihovom poduzeću
Međutim, ovakav pristup je skup za poduzeće: neangažiranost zaposlenika, fluktuacija, visoki troškovi zapošljavanje izvana umjesto interne obuke zaposlenika, poteškoće u praćenju obvezne obuke itd. Na strani države problem je teško pronalaženje subvencija. Teško je uskladiti godišnje planove državnih institucija s ciljevima poduzeća koji se brzo mijenjaju i koji se često mogu mijenjati tijekom mjeseci. Interakcije s državnim institucijama mogu oduzimati puno vremena kako bi poduzeća saznali sve potrebno o mogućim naknadama za svaki zahtjev za obuku.
Zbog toga ih poduzeća, posebno u situacijama kad nemaju osobu posvećenu obuci zaposlenika, rijetko istražuju što za posljedicu ima i rezultat otkriven ovim istraživanjem da samo jedna trećina zaposlenih pristupa obrazovanju unutar poduzeća.
