Burnout ne nastaje samo zbog osobnih faktora – organizacijski kontekst igra ključnu ulogu u tome hoće li zaposlenici doći do točke iscrpljenosti ili ne. Ako se postave jasne strukture, vrijednosti i podrška, sagorijevanje se može spriječiti. U ovom blogu donosimo ključne načine na koje organizacije mogu utjecati na sprječavanje burnouta.

U vremenu u kojem su stres, iscrpljenost i emocionalna opterećenja svakodnevica, sve se češće susrećemo s pojmovima poput burnouta i depresije. Iako mogu dijeliti slične simptome, važno je znati da sagorijevanje nije isto što i depresija. Njihovo razlikovanje ključno je za pravilnu dijagnozu i odabir pravih koraka za oporavak.

Burnout ne događa se preko noći. To je postupan proces iscrpljivanja koji ostavlja posljedice na tijelo, um i emocije. Mnogi ljudi dugo zanemaruju prve znakove – sve dok ne postane prekasno. U ovom blogu otkrivamo koji su najčešći simptomi sagorijevanja, kako ih prepoznati na vrijeme i što učiniti kad ih primijetimo. Koji su to simptomi burnouta?

Kada govorimo o burnoutu, važno je razumjeti da nisu svi zaposlenici jednako podložni ovom fenomenu. Postoje određeni čimbenici koji povećavaju rizik i čine neke osobe ranjivima. U ovom tekstu istražujemo tko je najviše u riziku od burnouta, koje su uloge organizacije i osobnosti, te što možemo učiniti kako bismo smanjili taj rizik.

Tema burnouta sve se češće spominje u kontekstu mentalnog zdravlja i izazova modernog radnog života. Iako se ponekad koristi kao sinonim za “umor od posla”, burnout je mnogo više od toga. Radi se o ozbiljnom psihološkom stanju koje ima mjerljive posljedice za pojedinca, ali i za organizaciju.

Radnika na tržištu manjka i vrlo je zahtjevno za poslodavce pronaći ih, a pogotovo one među njima koji će biti posvećeni, angažirani, zainteresirani i lojalni. Generacija Z sa svojim specifičnim odnosom prema radu posebno je velik izazov za poslodavce.