Strategija svakog društva trebala bi obuhvaćati i obrazovanje za sve kategorije društva. Na taj način znanje bi bilo dostupno svima i pritom treba imati na umu da to nije nikakav poklon! U mnogočemu bismo se mogli ugledati u Kanadu, a jedna od tih stvari je svakako razina visokoobrazovanog stanovništva. 1961. godine, je svega 4% Kanađana imalo neki oblik visokoškolskog obrazovanja, ali je tada i stvorena strategija kojom je ostvaren ogroman napredak. U 2011. skoro dvije trećine odrasle populacije imalo je neki oblik kvalifikacija iznad srednjoškolske razine. To ujedno pokazuje i kontinuirani rast jer u 2006. takve je kvalifikacije imalo 60,7 posto stanovništva.
Također, po prvi je put broj žena u radnoj dobi koje posjeduju stupanj obrazovanja iznad srednjoškolskog veći od broja muškaraca. Kaže se nije puno, ali veseli jer je taj postotak 64,8% žena naspram 63,4% muškaraca. Iako neka zanimanja ostaju tradicionalno ženska ili muška, u drugim se sektorima situacija rapidno mijenja. U zdravstvenom sektoru žene čine svega četvrtinu odraslih djelatnika s medicinskom diplomom u dobi od 55 do 64 godine. Među djelatnicima s medicinskom diplomom u dobi od 25 do 34 godina žene čine čak 62,2%. Isto se tako znatno ulaže u obrazovanje autohtonog stanovništva te je i među njima udio onih s nekom od visokoškolskih diploma u porastu.
Znanje na valu trenda
Edukacija putem računala nije novost, no postoji mnogo načina kako se računala mogu iskoristiti u školstvu za olakšanje posla. Iako nam to nije prva ideja kad govorimo o digitalizaciji učenja, činjenica je da će i učitelji imati više vremena! Jedna osnovna škola u Melbourneu, Australija, oslobodila je svoje profesore muke bartanja s gotovinom. Nju su prije morali sakupljati za izlete i razne dopunske aktivnosti djece koja su pohađala školu. Osim toga, uštedila im je i vrijeme koje su prije trošili na administrativne poslove oko prikupljanja novca. Rast aplikacija koje omogućuju uštedu vremena i novca je zaista izvanredan.
Naime, ta je škola postala dijelom pilot programa jednog kartičarskog društva koji je razvio mobilnu aplikaciju za plaćanja namijenjenu australskim školama. Aplikacija roditeljima omogućava da djecu prijave, dobiju obavijest o potrebnim uplatama te izvrše plaćanje. U toj se školi sada koristi za sve potrebne uplate, bilo da se radi o školarinama, nabavi knjiga za djecu, izletima ili školskim aktivnostima. Za školu s oko 1.000 učenika to je značilo veliko rasterećenje u administrativnim poslovima jer aplikacija osigurava i razne izvještaje. Djeca, s druge strane, ne moraju više nositi gotovinu u školu. Aplikacija omogućava i narudžbe ručkova u školskoj kantini. Time su također izvršene uštede zbog mogućnosti boljeg planiranja te je znatno smanjena količna bačene hrane.
Znanje na radnom mjestu
Poslodavci se često žale da ne mogu naći kvalificirane djelatnike te da sustav edukacija nije usklađen s potrebama tržišta rada. Studenti raznih zemalja posljednjih godina češće biraju one studije za koje smatraju da će im osigurati zaposlenje. Takva konkurencija među sveučilištima stvara i drugu stranu medalje. 1979. godine mladi zaposlenici u SAD-u imali su u prosjeku 2,5 tjedna edukacija godišnje, dok su 1995. ispitivanja pokazala da je prosječna edukacija djelatnika ispod 11 sati i najčešće se odnosi na sigurnost na radnom mjestu, a ne na potrebne vještine. A 2011. jedno je istraživanje otkrilo kako je svega oko petine zaposlenika dobilo ikakvu edukaciju na radnom mjestu u proteklih pet godina. Isto tako, istraživanja su pokazala da postoji rast poduzeća koja zapošljavaju nove djelatnike umjesto da razvijaju talente iz vlastitih redova. Stoga bi i poslodavci trebali biti puno više uključeni u cjelokupan proces, odnosno biti ne samo korisnici, već dio sustava koji potrebne vještine stvara.
